Arminka Helić: Reprezentacija se vraća kući - u zemlju koju je učinila boljom

Helić poručuje da je ova generacija pokazala ono što političke elite i dio međunarodne zajednice decenijama nisu uspijevali priznati: da Bosna i Hercegovina može funkcionisati na temelju zajedničkog cilja, zasluga i građanske pripadnosti.

Tekst Arminke Helić prenosimo u cijelosti:

Reprezentacija se vraća kući - u zemlju koju je učinila boljom

Rano jutros, put Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu završen je porazom od Sjedinjenih Američkih Država. Danas njeni igrači započinju put kući.

Ipak, najvažnija priča nikada nije bio rezultat.

Neki od ovih mladih fudbalera djeca su preživjelih genocida u Srebrenici. Drugi dolaze iz porodica koje su preživjele opsadu Sarajeva, logore ili su ratom protjerane u izbjeglištvo.

Oni predstavljaju generaciju koja postoji zato što su njihovi roditelji, djedovi i bake preživjeli pokušaj uništenja i jednog naroda i jedne države.

Ono što politika nije uspjela

Tokom četiri sedmice turnira postigli su nešto što bosanskohercegovački politički lideri - i veliki dio međunarodne zajednice - nisu uspjeli postići gotovo tri decenije: dali su Bosancima i Hercegovcima razlog da vjeruju u svoju zemlju, jedni u druge i u zajedničku budućnost.

Od kada je Dejtonski mirovni sporazum okončao rat, nacionalističke elite u Bosni i Hercegovini izgradile su čitavu političku ekonomiju na podjelama. One ne rješavaju probleme; one proizvode krize. One ne vladaju; one manipulišu. Umjesto da se takmiče u ekonomskom rastu, obrazovanju ili vladavini prava, takmiče se u strahu. Svaki izbori pretvaraju se u referendum o etničkom opstanku. Svaka reforma prikazuje se kao egzistencijalna prijetnja. Svaki kompromis proglašava se predajom.

Za secesioniste taj argument ide još dalje. Oni Bosnu i Hercegovinu prikazuju kao vještačku državu - nefunkcionalnu, neodrživu i osuđenu da na kraju nestane. Politička disfunkcija zemlje ne tretira se kao problem koji treba riješiti, nego kao dokaz da sama država ne može uspjeti.

Tragedija je u tome što je prevelik dio zapadne politike prihvatio taj narativ, umjesto da ga ospori. Opstrukcije su nagrađivane u ime stabilnosti. Secesionističkim prijetnjama se upravljalo, umjesto da budu poražene. Ova reprezentacija razotkrila je bankrot takvog pristupa.

Dres je bio isti

Njeni igrači dolaze iz različitih gradova, različitih zajednica i porodica koje je rat oblikovao na duboko različite načine. Neki su rođeni u Bosni i Hercegovini. Drugi su odrasli u dijaspori jer je sukob natjerao njihove porodice da pobjegnu. Njihove historije bile su različite. Dres je bio isti.

Niko nije pitao da li je golman Bošnjak, Srbin ili Hrvat prije nego što je slavio njegovu odbranu. Nikoga nije zanimalo iz kojeg entiteta dolazi defanzivac nakon starta kojim je spasio gol. Jedina kvalifikacija koja je bila važna jeste da li igrač može pomoći timu da pobijedi. Zasluge su zamijenile etničku aritmetiku i patronažu. Zajednička svrha zamijenila je proizvedene podjele.

Tako se grade uspješni timovi. Tako se obnavljaju i uspješne države.

Laž koju je fudbal razotkrio

Fudbal ne može promijeniti ustav Bosne i Hercegovine. Ne može reformisati javnu upravu, ojačati pravosuđe ili zaustaviti odlazak mladih. Ne može demontirati mreže patronaže koje su ispraznile javni život.

Ali može razotkriti laž. Laž da građani Bosne i Hercegovine nisu sposobni djelovati zajedno. Laž da su etničke podjele nepromjenjive. Laž da Bosna i Hercegovina postoji samo zato što stranci insistiraju na tome. Tokom četiri sedmice milioni Bosanaca i Hercegovaca opovrgli su sve tri.

Zato izvještaje da su javna gledanja utakmica i proslave obeshrabrivani u nekim većinski srpskim općinama ne treba odbaciti kao izolovane incidente. Oni otkrivaju nešto dublje. Uspješna reprezentacija Bosne i Hercegovine prijetnja je političkim pokretima čiji legitimitet zavisi od negiranja postojanja zajedničkog bosanskohercegovačkog građanskog identiteta. Stanovništvo ujedinjeno uspjehom teže je manipulisati kroz strah.

Igrači nisu porazili nacionalizam. Pokazali su da je nacionalizam politička strategija, a ne historijska neminovnost.

Politički crveni karton

Niko ne treba romantizirati ono što se dogodilo. Ustavna paraliza Bosne i Hercegovine ostaje. Korupcija ostaje. Secesionistička retorika ostaje. Ostaje i neriješeno naslijeđe genocida, uključujući njegovo negiranje i veličanje osuđenih ratnih zločinaca od pojedinih političkih lidera.

Ali jednu pretpostavku sada je mnogo teže održati. Ako tim sastavljen od mladih ljudi iz porodica obilježenih genocidom, opsadom, raseljavanjem i izbjeglištvom može da se ujedini oko zajedničkog cilja i ostvari uspjeh isključivo na osnovu zasluga, kakav izgovor ostaje političarima koji već trideset godina tvrde da sama zemlja ne može funkcionisati?

Igrači se vraćaju kući. Nacionalistički lideri Bosne i Hercegovine ostaju tačno tamo gdje su uvijek bili. Oni zaslužuju politički crveni karton. Sve više ga zaslužuju i oni u demokratskim prijestolnicama koji im i dalje popuštaju.

Predugo je međunarodna zajednica, u ime “stabilnosti”, gotovo legitimisala one koji podrivaju ustavni poredak Bosne i Hercegovine, normalizovala secesionističke prijetnje i tretirala političke opstrukcioniste kao neizostavne sagovornike, umjesto kao glavnu prepreku sigurnoj, demokratskoj evropskoj državi.

Lekcija ovog Svjetskog prvenstva jeste da su građani Bosne i Hercegovine još jednom pokazali da su spremni za zemlju izgrađenu na zaslugama, sposobnosti i zajedničkom građanstvu. Bosnu ne održavaju međunarodni nadzor ni ustavni inženjering. Ona traje zato što je njeni ljudi nastavljaju birati.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad